OTVORENJE IZLOŽBE „Fantastični spomenar “ ANE ŠESTO
Pozivamo vas na otvorenje izložbe fotografija Ane Šesto „ Fantastični spomenar” koja će se održati u petak 3.2. u 19 sati u galeriji svratišta “Cinkuš” ( Mletačka 9, Gornji grad, Zagreb).
Ovo je sedma po redu Anina samostalna izložba koju otvara pjesnik i publicist Marijan Grakalić, koji je do sada u istom prostoru organizirao nekolicinu izložbi, primjerice izložbe Marije Braut, Mije Vesovića, Stiva Cinika… Izložba ostaje otvorena do 3.3. 2012.
Ovo je sedma po redu Anina samostalna izložba koju otvara pjesnik i publicist Marijan Grakalić, koji je do sada u istom prostoru organizirao nekolicinu izložbi, primjerice izložbe Marije Braut, Mije Vesovića, Stiva Cinika… Izložba ostaje otvorena do 3.3. 2012.
Ana Šesto ( 7.6.1986.) je fotografkinja i voditeljica Kulturnog kluba O’GRADA , apsolventica na Fakultetu političkih znanosti iza koje je šest samostalnih i dvadesetak grupnih izložbi. Fotografijom se bavi od 2000. kada je upisala Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Realizirala je dvadesetak naslovnica za hrvatske književnike, te su joj radovi objavljivani u raznim časopisima. Dobivala je nagrade u raznim fotografskim časopisima, a od nagrada izdvaja 1. nagradu Educentrinog natječaja „ Znanje u slici“ , 1. nagradu Foto kluba Zagreb za „ Živjela fotografija“, 2. nagradu Foto kluba Zagreb za „ Zagreb i Zagrepčani“, 2. nagradu na Fotomaratonu, te pohvalu na festivalu Photodays 2011. 2007. sudjelovala je na seminaru Fotosofia 2, Damira Hoyke. Službena je fotografkinja kazališta „ Mala Scena“, nakladničke kuće „ Semafora“ , „ Knjige u centru“ , fotograf časopisa „ Turizam info“, Dnevno hr. … Osim toga, radila je, i naravno, još uvijek radi promo fotografije za bandove, modele i dizajnere, sportske utrke, predstave, koncerte, festivale… Uz fotografiranje, radi kao grafički dizajner za Semaforu i O’gradu.Predgovor piše Marijan Grakalić
Fotografije Ane Šesto predstavljaju živi spomenar u kojem njene fotografije podjednako bilježe zatečene, ali i one nenadane trenutke uspomena koje postoje samo na čas kako bi onda zauvijek nestale iz svijeta ostajući zatočenim na fotografskom papiru. Trenutak uvjerljivosti tu nadilazi svaku strepnju, a stvarnost poprima dio osobnosti bez koje bi prolaznost ostala tek neka nestvarna i nedodirnuta zbilja. Osmijeh djevojke pod kapuljačom, mladić tamne puti s harmonikom ili sjene uhvaćene u trku polumraku sobe nisu sada više tek usputni slučaj, pojava koje sljedeće minute više neće biti, nego slika koja čuva i istodobno nadahnjuje uvjerljivošću i čistoćom pogleda.
Fotografije Ane Šesto predstavljaju živi spomenar u kojem njene fotografije podjednako bilježe zatečene, ali i one nenadane trenutke uspomena koje postoje samo na čas kako bi onda zauvijek nestale iz svijeta ostajući zatočenim na fotografskom papiru. Trenutak uvjerljivosti tu nadilazi svaku strepnju, a stvarnost poprima dio osobnosti bez koje bi prolaznost ostala tek neka nestvarna i nedodirnuta zbilja. Osmijeh djevojke pod kapuljačom, mladić tamne puti s harmonikom ili sjene uhvaćene u trku polumraku sobe nisu sada više tek usputni slučaj, pojava koje sljedeće minute više neće biti, nego slika koja čuva i istodobno nadahnjuje uvjerljivošću i čistoćom pogleda.
Upravo jasna razvidnost nastojanja da se svaka pojedinačna fotografija prikaže kao čin nepovratnog i posebnog, ali ne i nepotrebno nostalgičnog ili sentimentalnošću otežanog trenutka koji bi sve to sunovratio tek u jauk za nezadrživošću svijeta, koji po svojoj prirodi juri naprijed, osnovni je izraz umjetničkog karaktera fotografija Ane Šesto. Zato unatoč spomenarskoj dimenziji čovjeka i grada, svijeta i slike, lica i tijela, pokreta i sjene, njene fotografije najviše označuje vedrina koju ne opterećuje žal za prošlim. Ima pri tome iznenađujuće jednostavnosti, nadarenosti što usputno lice ovjereno u objektivu učini uspomenom, kao i trku djece ili sliku kućnih zvona motivom o kojem se razmišlja ili priča, sniva pred zoru s osjećajem pronađene bliskosti što sada podijeljena sa svima postaje i zajedničkom uspomenom. Noseći sa sobom fotografski aparat, umjetnica stvara vlastiti i naš svijet slažući slike u album jednog fantastičnog spomenara koji konkretan život pronalazi u svima nama.
Njene nas fotografije dodiruju bez obzira na dovršenost svijeta i njegovo surovo protivljenje ljepoti. Fotografija ovdje postaje privilegija koja ne dozvoljava da pogled i srce ostanu nezapaženi, a izabirući iz tih sada zajedničkih uspomena onako kako na policama neke biblioteke odabiremo naslove knjiga, ne sputava nas pri tome završenost ovog i svakog drugog svijeta, nego iznenađuje jedinstvenost samog djela. Pogled tu prodire dalje, transcendirajući vlakna možebitnih nepoznanica, kako bi u onom unutarnjem kaosu pronašao čuvstvo koje pomoću fotografije uspomene postavlja u red, a umjetniku omogućuje da, unatoč inerciji koja bi sve željela rastvoriti u ništavilu, ostane u spomenu na trenutak i volju koja je iznad puke slutnje one ranjenosti zbilje što je gotovo entropijski nastoji odvući u zaborav. Upravo zato, vedra izravnost fotografija Ane Šesto predstavlja čvrstu opreku svim zakonima nestajanja.
Još neke radove, naše drage kolegice i suradnice, Ane Šesto, možete pogledati OVDJE.
